Ŋaaliŋo eyo amago
agaali ameene
amasangafu.
Iam estis feliĉa familio.
Abaana baamo
sibasoolanga wayire
ohuduhana. Era
baholeranga ŋalala
n’abasaaye baawe ni
babayeeda ŋango nomu
nimiro.
Ili neniam interbatalis. Ili helpis siajn gepatrojn hejme kaj kampe.
Aye abasaaye baawe
sibafugiiriranga baana
bano ohwigerera ŋa
muliro.
Sed ili ne rajtis proksimiĝi al fajro.
Abaana bano baholanga
emirimo mu wiire
mwoka aye nga mu
muusi bbe.
Hino hyali hityo olwohuba abaana bano
baali bababbota mu bulimbo!
Ili ĉiam devis nokte fari sian laboron. Ĉar ili estis faritaj el vakso.
Cooko mulala hu
baseere gegobanga
bugali ohwota ahamwi.
Sed unu el la knaboj sopiris eliri en la sunlumon.
Lulala omuseere ono
gaŋagia gatiina mu
mumwi coka abalebe
babe ba mulabula…
Iun tagon la sopiro estis tro forta. Liaj fratoj avertis lin…
Aye ehyo bali oti hani
bafuŋira taama mulere
humaduha. Omusere
nga asaanuhira mu
mumwi.
Sed jam estis tro malfrue! Li fluidiĝis pro la varmega suno.
Abaana bahye abomu
bulimbo banakuŋala
bugali ohubona
owahyawe nasaanuhiye
mu mumwi
La vaksinfanoj tiel malĝojis vidi sian fraton forfandiĝi.
Ni babona owahyawe
nasaanuhire nga bahola
epulaani. Nga baŋamba
ehitole hy’obulimbo
obwowahyawe
asaanuhire
bahibbotamo enyuni.
Sed ili faris planon. Ili formis la fandiĝintan vakson kaj kreis birdon.
Ni bahena nga baŋira
muganda yaawe mu
hiseera ehyo owaali
enyuni hu lusosi olwene
oluleeŋi.
Ili transportis sian birdo-fraton supren al alta monto.
Ni wahya eryuba ko ni
liŋwayo Muganda
yaawe oyo gaguluha
gatiinira ni gemba mu
njase yomu mugamba.
Kaj kiam la suno leviĝis, li forflugis kantante en la matenlumo.