Hale hale, engoho ni Haŋungu
byamenyanga ŋalala n’enyuni
ejindi mu dembe.
Jaholeranga ŋalala hiisi hiitu .
Iam Kokino kaj Aglo estis amikoj. Ili vivis en paco kun ĉiuj aliaj birdoj. Neniu el ili sciis flugi.
Ehiseera hyola ng’enjala egwa
hu hyalo.
Haŋungu yaali
n’ohugenderanga ŋale nyo
ohwendula emere. Era yagaluha
nedembile. Nga Haŋungu
yiroma engoho yiti, Huli
n’ohwendula engeri enyangu
ey’ohugenda.
Iun tagon regis malsato en la lando. Aglo devis paŝi tre malproksimen por trovi manĝaĵon. Ŝi revenis tre laca. “Devas esti pli facila maniero vojaĝi!” diris Aglo.
Post bona dormo Kokino havis brilan ideon. Ŝi komencis kolekti la falintajn plumojn el ĉiuj siaj birdaj amikoj. “Ni kudru ilin kunen super niaj propraj plumoj,” ŝi diris. “Eble tio faros vojaĝi pli facila afero.”
Hu hyalo ohwo, Haŋungu
yoŋene nj’eyaali n’episyo. Kale
nj’eyeherera ohutunga. Era
ŋaweene aŋo ni yahena
yaguluha n’amabaŋa gaayo
amaŋoono ng’ereha engoho
ŋaasi n’ehituunga agaayo.
Ŋabitaŋo ehiseera hitotono
ng’engoho yidemba ohutunga.
Ng’aŋo yireha episyo hu kabada
yitiina mu fumbiro ohutegehera
abaana baayo emere.
Aglo estis la sola en la vilaĝo kun kudrilo, do ŝi komencis kudri unue. Ŝi faris al si paron da belaj flugiloj kaj flugis alta super Kokino. Kokino prunteprenis la kudrilon, sed ŝi baldaŭ laciĝis pri kudrado. Ŝi lasis la kudrilon sur la ŝranko kaj iris en la kuirejon por prepari manĝaĵon por siaj infanoj.
Naye enyuni ejindi jaali jiweene
Haŋungu ni yiguluha. Olw’ehyo
jasunga engoho ejasiheho
episyo joosi jetungireho
amabaŋa. Engoho nga yiganya.
Siŋabita hiseera hireeŋi
ng’enyuni joosi jetungira
amabaŋa jitagiha ohuguluha
mu bbanga.
Sed la aliaj birdoj vidis Aglon flugi for. Ili petis Kokinon prunti al ili la kudrilon por fari flugilojn ankaŭ por ili mem. Baldaŭ birdoj flugis ĉie supre en la ĉielo.
Era enyuni esembayo
niyagobosa episyo, engoho
siyaliŋo. Abaana bengoho
baŋamba episyo nga batagiiha
hweguduhisa.
Nibademba omugudulo, baleha
episyo jana mumujehe.
Kiam la lasta birdo redonis la pruntitan kudrilon, Kokino ne estis tie. Do ŝiaj infanoj prenis la kudrilon kaj ekludis kun ĝi. Kiam ili laciĝis pri la ludo, ili lasis la kudrilon en la sablo.
Era enyuni esembayo
niyagobosa episyo, engoho
siyaliŋo. Abaana bengoho
baŋamba episyo nga batagiiha
hweguduhisa.
Nibademba omugudulo, baleha
episyo jana mumujehe.
Poste tiun posttagmezon, Aglo revenis. Ŝi petis la kudrilon por ripari iujn plumojn kiuj malfiksiĝis sur ŝia vojaĝo. Kokino rigardis la ŝrankon. Ŝi rigardis en la kuirejon. Ŝi rigardis en la korton. Sed la kudrilo troviĝis nenie.
“Nur donu al mi tagon,” Kokino petegis Aglon. “Tiam vi povos ripari vian flugilon kaj flugi por akiri manĝaĵon denove.” “Nur unu tagon pli,” diris Aglo. “Se vi ne trovos la kudrilon, vi devos doni al mi unu el viaj idoj kiel pagon.”
Haŋungu niyaaja nibuhyeye,
yagaana engoho nehisagula hu
sagula mumujehe, episyo
netaboneha.
Haŋungu yehire ŋaasi nga
enyangula ahagoho halala.
Kiam Aglo venis la venontan tagon, ŝi trovis Kokinon skrapantan en la sablo, sed neniu kudrilo. Do Aglo flugis tre rapide kaj kaptis unu el la idoj. Ŝi forportis ĝin. Ĉiam post tiam, kiam ajn Aglo aperas, ŝi trovas Kokinon skrapantan en la sablo por la kudrilo.
Era ohuŋwa olwo, hisi oru
Haŋungu eboneha, yagana
engoho n’esagula mumujehe
niyendula episyo.
Buli olu Haŋungu eboneha,
engoho elabula owaana bwayo,
“muŋwe muhirafu”
Era bugoboramo: “sihuli basiru,
hunadulume.”
Kiam la ombro de la flugilo de Aglo falas sur la kampo, Kokino avertas siajn idojn. “Eliru el la nuda kaj seka tereno.” Kaj ili respondas, “Ni ne estas malsaĝuloj. Ni kuros.”