Ina ya Simbegwire tja ṱa, eye wa ri noruhoze tjinene. Ihe ya Simbegwire aa kondjo pu pa yenene okutumba okakazona ke. Kouṱiṱiṱiṱi, ovo va uta okukara nohange rukwao nokuhina ina ya Simbegwire. Omuhukomunene auhe aave haama pamwe nokutwapasana kutja mave ungura tjike meyuva ndo. Omapeta ayehe aave tereke pamwe eriro rongurova. Tji va zu nokukoha ovitjuma, ihe ya Simbegwire ee mu vatere noviungura vyosikore.
Kiam la patrino de Simbegwire mortis, ŝi ege malĝojis. La patro de Simbegwire faris laŭeble plej bone por varti sian filinon. Malrapide ili eklernis kiel denove senti sin feliĉaj, sen la patrino de Simbegwire. Ĉiumatene ili sidiĝis kaj parolis pri la venonta tago. Ĉiuvespere ili kune preparis vespermanĝon. Post kiam ili lavis la manĝilaron, la patro de Simbegwire helpis ŝin fari sian hejmtaskon.
Eyuva rimwe, ihe ya Simbegwire wa womba okukotoka konganda. “U ri pi muatje wandje?” eye wa ravaere. Eye wa utuka okuyenda ku ihe. Eye wa handa tja munu kutja ihe wa ṱiza omukazendu keke. “Ami me vanga kutja mu hakaene nomundu wapeke ingwi, muatje wandje. Eye oAnita,” wa hungire ama meṱameṱa.
Iun tagon, la patro de Simbegwire malfrue revenis hejmen. “Kie vi estas, mia infano?” li vokis. Simbegwire kuris al sia patro. Ŝi haltis senmove, kiam ŝi vidis ke li tenas la manon de iu virino. “Mi volas, ke vi renkontu iun specialan, mia infano. Jen Anita,” li diris ridete.
“Halo Simbegwire, iho we ndji raere ovingi ohunga na ove,” Anita wa tja.” Posiya eye ke na pa meṱameṱa poo okuhanda eke ra Simbegwire. Ihe ya Simbegwire wa ri nondjoroka tjinene. Eye aa hungire ohunga na indu ovo aveetatu tji mave ya okukara pamwe, nokutja mave hupu vi. “Muatje wandje, ami me zeri kutja ove mo yakura Anita otja nyoko,” eye wa tja.
“Saluton Simbegwire, via patro diris multe al mi pri vi,” diris Anita. Sed ŝi nek ridetis, nek prenis la manon de la knabino. La patro de Simbegwire ĝojis kaj ekscitiĝis. Li parolis pri la estonteco, kiam ili tri kune vivos, kaj kiel bona estos ilia vivo. “Mia infano, mi esperas ke vi akceptos Anita kiel patrinon,” li diris.
Omuinyo wa Simbegwire wa runduruka. Kapa ri noruveze eye na ihe ndwaave haama pamwe rukwao muhukomunene. Anita ee mu ungurisa tjinene ngandu ndi tjaa urwa tjinene na ha kara noruveze okuungura oviungura vye vyosikore. Kombunda yeriro rongurova eye aa kahita okurara. Otjirare tjovivara pekepeke tja perwe i ina otjaatji mu yorokisa atjiyerike uriri. Ihe ya Simbegwire kaa roro okumuna kutja okakazona ke kake na ohange kaparukaze.
La vivo de Simbegwire ŝanĝiĝis. Ŝi ne plu havis tempon por sidi matene kun sia patro. Anita donis tiom da hejmtaskoj al ŝi, ke ŝi estis tro laca por fari siajn lernejajn taskojn vespere. Post la vespermanĝo ŝi tuj enlitiĝis. Ŝia sola konsolo estis ŝia kolora lankovrilo, kiun ŝia patrino donis al ŝi. La patro de Simbegwire ŝajne ne rimarkis, ke lia filino malĝojas.
Kombunda yomieze katjondumba, ihe ya Simbegwire we ve raera kutja ma i kwarwe oure wokaruve okasupi. “Ami me piti noviungura kwarwe,” eye wa tja. “Nu me tjiwa kutja eṋe mamu ṱizasana nawa.” Omurungu wa Simbegwire wa tivara posiya ingwi ihe ka mwine. Anita wa mwina kumwi. Eye wina kari nohange.
Post kelkaj monatoj la patro de Simbegwire diris al ili ke li foriros iom da tempo. “Mi devas vojaĝi por mia laboro,” li diris. “Sed mi scias ke vi ambaŭ prizorgos unu la alian.” La vizaĝo de Simbegwire malridetis, sed ŝia patro ne rimarkis pri tio. Anita nenion diris. Ankaŭ ŝi ne ĝojis.
Oviṋa nambano avi rire oviruru ku Simbegwire. Tje ha manene oviungura vye poo tji ma unauna, Anita ee mu tono. Periro rongurova, omukazendu aa ri ovikurya imbi ovingi, Simbegwire a pewa ouṋa mbwa hupisa. Ongurova aihe Simbegwire otjaa riri ngunda e rivaranga motjirare tjaina nga tja rara.
La situacio malboniĝis por Simbegwire. Se ŝi ne finfaris siajn taskojn, aŭ ŝi plendis iomete, Anita batis ŝin. Kaj dum la vespermanĝo, la virino manĝis la plejparton de la manĝaĵo, lasante nur kelkajn restaĵojn por Simbegwire. Ĉiuvespere Simbegwire ploris, ĝis ŝi ekdormis, brakumanta la lankovrilon de sia patrino.
Omuhukomunene umwe Simbegwire wa womba okupenduka. “Kakazona oove kotjirweyo!” eye wa tjene. Eye wa pukira Simbegwire pehi. Otjirare tje otjihuze tja haka momboha nu atji tauka motumbembera tuvari.
Iun matenon Simbegwire malfrue ellitiĝis. “Vi estas pigrulino!” Anita kriis. Ŝi eltiris Simbegwire el la lito. La valora lankovrilo kroĉiĝis sur najlo kaj duoniĝis.
Simbegwire wa hihamwa omutima tjinene. Eye wa tya okuhena okuzapo ponganda. Eye wa toora imbwi oumbembera wokarare ke, a toora oukurya nu arire tja kaenda okuzapo ponganda. Eye wa kaenda mondjira indji ihe ndja twara.
Simbegwire malĝojegis. Ŝi decidis forkuri de sia hejmo. Ŝi prenis la pecojn de la lankovrilo de sia patrino, pakis iom da manĝaĵo kaj foriris el la domo. Ŝi sekvis la vojon, kiun prenis ŝia patro.
Ongurova tji ye ya, eye wa ronda komuti omure meṋe yoruramba nu e ri ungurire okambete motutavi twomuti. Tji ma utu okurara, wa imbura: “Mamaa, mamaa, mamaa, ove we ndji esa. Ove we ndji esa nu ko kotoka rukwao. Tate ke ndji suverere rukwao. Mama, ove mo kotoka ruṋe? Ove we ndji esa.”
Kiam vesperiĝis, ŝi surgrimpis altan arbon apud rivereto kaj pretigis liton por si mem en la branĉoj. Dormonte, ŝi kantis, “Panjo, panjo, panjo, vi forlasis min. Vi forlasis min kaj neniam revenis. Paĉjo ne plu amas min. Panjo, kiam vi revenos? Vi forlasis min.”
Eyuva ependukirwa, Simbegwire wa imbura eimburiro ndo rukwao. Ovakazendu tji ve ya okukoha ozombanda zavo moruramba, va zuva eimburiro roruhoze okuza komuti omure. Ovo va nangarisi ombepo ndji mai nyinganyingisa oviyao uriri, nu ave kaenda komurungu noviungura vyavo. Posiya umwe wovakazendu wa puratena nawa keimburiro ndo.
La sekvan tagon Simbegwire kantis la kanton denove. Kiam la virinoj venis por lavi siajn vestaĵojn en la rivereto, ili aŭdis la malfeliĉan kanton, kiu eliris de la alta arbo. Ili kredis, ke tio estas nur la vento, kiu susuras en la folioj, kaj daŭre faras sian laboron. Sed unu el la virinoj aŭskultis atente la kanton.
Omukazendu ngwi wa tara kombanda yomuti. Eye tja muna okakazona notjirare tjako, tjovivara, wa ravaera, “Simbegwire, kanatje komuṱena kwandje!” Ovakazendu imba ovarwe va isire okukoha nu ave vatere okuherura Simbegwire komuti. Hongaze we rivaranga mu ye nu a roro okumuhuhumiṋa.
Tiu virino suprenrigardis en la arbon. Kiam ŝi vidis la knabinon kaj la pecojn de la kolora lankovrilo, ŝi ekkriis, “Simbegwire, infano de mia frato!” La aliaj virinoj haltigis la lavadon kaj helpis Simbegwire grimpi malsupren el la arbo. Ŝia onklino brakumis la knabineton kaj klopodis konsoli ŝin.
Hongaze ya Simbegwire we mu twara konganda ye. Eye wa pa Simbegwire ovikurya ovipyu nawa, e mu hitisa mombete ne mu kutjire nokarare kaina. Ouṱuku mbwo Simbegwire wa rara ama riri. Nungwari owo ya ri omahoze wondjoroka. Eye aa tjiwa kutja hongaze me mu ṱiza nawa.
La onklino de Simbegwire portis la infanon al sia hejmo. Ŝi donis varman manĝaĵon kaj enlitigis ŝin per la kovrilo de ŝia patrino. Tiu nokto Simbegwire ploris, ĝis ŝi ekdormis. Sed tiuj estis larmoj de malŝarĝiĝo. Ŝi sciis, ke ŝia onklino vartos ŝin.
Ihe ya Simbegwire tja kotoka ponganda, wa muna kutja Simbegwire ke mo metuwo re. “Pa kaenda tjike, Anita?” eye wa pura nomuhihamwatima. Omukazendu wa kahurura kutja Simbegwire wa hena. “Ami ee vanga kutja a kare nondengero na ami,” eye wa tja. “Nu ngahino mba ri omukukutu tjinene.” Ihe ya Simbegwire wa pita na hungama munda woruramba. Eye wa kapita kotjirongo ku kwa tura omuṱena ma kapure kutja naṋi wa rora okumuna Simbegwire.
Kiam la patro de Simbegwire revenis hejmen, li trovis ke ŝia ĉambro estas malplena. “Kio okazis, Anita?” li demandis pezkore. La virino klarigis ke Simbegwire jam forkuris. “Mi nur volis ke ŝi respektu min,” ŝi diris. “Sed eble mi tro severis.” La patro de Simbegwire foriris el la domo kaj iris en la direkto de la rivereto. Li daŭre iris al la vilaĝo de sia fratino por sciiĝi, ĉu ŝi vidis Simbegwire.
Simbegwire wa ri ama nyanda pamwe novaramwe tja muna ihe ama ende kokure. Eye wa urumine tjinga aa munu kutja ihe ngahino wa pindika, nu arire tja purukutire mondjuwo okukaṱara. Nungwari ihe wa ya ku ye na tja, “Simbegwire, ove we ripahera nyoko omusemba. Nyoko ngwe ku suvera nu ngu ku zuva nawa. Ami mbi nomutongatima na ove nu mbe ku suvera.” Ovo va zuvasana kutja Simbegwire ma kara pu na hongaze orure otja pu ma vanga.
Simbegwire ludis kun siaj kuzoj, kiam ŝi vidis malproksime sian patron. Ŝi timis ke li eble koleras, do ŝi kuris en la domon por kaŝi sin. Sed ŝia patro iris al ŝi kaj diris, “Simbegwire, vi jam trovis perfektan patrinon por vi mem. Iu, kiu amas vin kaj komprenas vin. Mi fieras pri vi kaj mi amas vin.” Ili konsentis ke Simbegwire restu kun sia onklino tiom longe, kiom ŝi volos.
Ihe ee kemuvarura eyuva arihe. Harukuru eye we keya pu na Anita. Eye wa yandja eke ku Simbegwire. “Ndji isira kandu kandje, ami mba zunḓa tjinene,” eye wa tja. “Mo ndji yandjere kutja mbi rore rukwao?” Simbegwire wa tara momurungu wa ihe mbu na ongendo. Eye wa ryama okapaze nokapaze ne rivaranga mu Anita.
Lia patro vizitis ŝin ĉiutage. Fine li venis kune kun Anita. Ŝi etendis sin kaj prenis la manon de Simbegwire. “Mi tre bedaŭras, mia etulo, mi eraris,” ŝi kriis. “Ĉu vi jam permesos min reprovi?” Simbegwire rigardis sian patron kaj lian maltrankvilan vizaĝon. Tiam ŝi paŝis malrapide antaŭen kaj ĉirkaŭbrakis Anita.
Otjivike ihi otjarwe, Anita wa ṋanga Simbegwire, pu na novaramwe na hongaze kutja ve yekurya pamwe. Ihi otjimukandi! Anita wa terekere ovikurya avihe imbi Simbegwire mbya suvera, nu avehe va rya nga tji ve kuta. Kuzamba imba ovanatje va kauta okunyanda ngunda imba ovanene amave serekarere. Simbegwire ee rimunu ohange nouvanḓe. Eye we ripura kutja, tjimanga nai, ma kotoka konganda okukakara pamwe na ihe na ina.
La sekvan semajnon Anita invitis Simbegwire, kune kun ŝiaj kuzoj kaj onklino, al la domo por manĝi. Kia manĝego ĝi estis! Anita pretigis ĉiujn el la plej amataj manĝaĵoj de Simbegwire, kaj ĉiuj manĝis ĝis sato. Poste la infanoj ludis, dum la plenkreskuloj diskutis. Simbegwire sentis sin feliĉa kaj kuraĝa. Ŝi decidis ke post nelonge ŝi revenos hejmen por vivi kune kun sia patro kaj duonpatrino.
Verkita de: Rukia Nantale
Ilustrita de: Benjamin Mitchley
Tradukita de: Angelika Tjoutuku & Asnath Mundjindjiri