Vankuku nalighorokanyi kwaku kwatire ghukwavo. Ngoli kehe pano kava rumbatananga. Liyuva limwe ava tokora kudana bara yakutanga va kenge ashi are po mudani wamunene.
Koko kaj Milpiedulo estis amikoj. Sed ili ĉiam konkuris unu kontraŭ la alia. Iun tagon ili decidis ludi futbalon por vidi, kiu estis la pli bona ludanto.
Ava yendi kushira shamaudano gha bara yakutanga kumwe naka vareka maudadano ghavo. Nkuku kwa kwangulitire, ene ngoli lighongorokanyi kwakwalitire unene. Nkuku a tangere kwaure, ene ngoli lighongorokanyi ali tangere kwaure unene. Nkuku ava kugarapa.
Ili iris al la ludkampo kaj ekludis. Koko estis rapida, sed Milpiedulo estis pli rapida. Koko piedbatis malproksimen, sed Milpiedulo piedbatis pli malproksimen. Koko eksentis sin malkontenta.
Ava tokora kudana penaliti. Pamuhovo lighongorokanyi kwa kalire mukwati. Nkuku a ngeneke tupu mbara yimwe. Apa ya kwama ngoli mpito yankuku yakundura mbara.
Ili decidis ludi punŝoton. Unue, Milpiedulo estis la golulo. Koko gajnis nur unu golon. Tiam estis la vico de Koko gardi la golejon.
Lighongorokanyi ali tanga mbara ayi ngene. Lighongorokanyi ali konauka nambala dogoro kangeneka. Lighongorokanyi ali toghoba mbara namutwe ayi ngene. Lighongorokanyi kwawokitire mbara ntano.
Milpiedulo piedbatis la pilkon kaj faris golon. Milpiedulo piedbatis la pilkon kaj faris golon. Milpiedulo kapbatis la pilkon kaj faris golon. Milpiedulo gajnis kvin golojn.
Nkuku a garapa unene mukondashi ana kombanita. A kombanita unene. Lighongorokanyi a vareke kushepa muholi wendi mukondashi uye ana fudakana.
Koko koleregis, ĉar ŝi perdis la ludon. Ŝi estis tre malbona perdanto. Milpiedulo ekridis, ĉar lia amiko faris tiom da bruo pri tio.
Nkuku a garapire unene nko kuyashama unene nakumina lighongorokanyi.
Koko tiel koleris ke ŝi larĝe malfermis la bekon kaj forglutis la milpiedulon.
Pakuyenda kumundi nkuku mpo a kugwanikure navawina valighongorokani. Vawina valighongorokanyi ava mu pura, “Una mono ko monande ndi?” Nkuku kwato ovyo alimburulire. Vawina vaLighongorokanyi va kalire shinka.
Dum Koko marŝis hejmen, ŝi renkontis Milpiedul-patrinon. Milpiedul-patrino demandis, “Ĉu vi vidis mian infanon?” Koko nenion diris. Milpiedul-patrino maltrankviliĝis.
Makura vawina vaLighongorokanyi ava liwyi lyalididi. “Mvhaterenu yina! Ali liri liywi. Vawina valighongorokanyi ava piraraghuka vakenga nakuntje nakutegherera nawa. Liywi kwatundire munda yankuku.”
Tiam Milpiedul-patrino aŭdis voĉeton. “Helpu min, panjo!” kriis la voĉo. Milpiedul-patrino ĉirkaŭrigardis kaj aŭskultis atente. La voĉo venis el ene de la koko.
Nyokwa lighongorokanyi ayiyiri, “Ruhanita nkondo doye monande!” Maghongorokanyi kuvhura kufumburuka mwamudona na kuyivika udona-dona. Nkuku a vareke kuvera.
Milpiedul-patrino ekkriis, “Uzu vian specialan povon, mia infano!” La milpieduloj povas fari malbonan odoron kaj malbonan guston. Koko eksentis sin malsana.
Nkuku a pikuka. Makura a mini manyenye. Makura a wetjimita nakukotora. Makura akotora. Lighongorokanyi ali kara djanyi-djani!
Koko ruktis. Tiam ŝi glutis kaj kraĉis. Tiam ŝi ternis kaj tusis. Kaj tusis. La milpiedulo estis naŭzega!
Nkuku a kotora dogoro lighongorokanyi lyakaliro mulipumba lyendi ali tundu mo. Nyokwa lighongorokanyi namonendi nko kukokava dogoro kushitonda vaka bate.
Koko tusis, ĝis ŝi eltusigis la milpiedulon kiu estis en ŝia stomako. Milpiedul-patrino kaj ŝia infano suprenrampis sur arbo kaj kaŝis sin.